Mali crni - Merlot Petit Noir Quercus

Ispis

Objavljeno: 01.06.2012
Autor: Damir Luketić
Izvor: Livingstone

Prošle godine, jednog ljetnog popodneva, prijatelj me u svom novom restoranu ponudio vinom vinara kojeg je nedavno upoznao. “Svakako me zanima”, odgovorio sam na upit jer, nove se priče uvijek rado slušaju, kao što se nova vina uvijek rado kušaju. Sjedili smo na terasi u vrlo ugodnoj atmosferi, dobro raspoloženi. Pristigla je i botilja vrlo zanimljive etikete. Niti o vinaru, niti i o njegovu vinu, nisam znao ništa pa sam se, uzevši butelju u ruke, prepustio doživljaju.

U gornjem dijelu etikete stoji prezime, a ispod manjim slovima piše Petit Noir (malo ili jednostavno crno). Na grlu butelje stoji mala ovalna etiketa s natpisom “Quercus”, hrast, a govori o tipu vinifikacije, o školovanju vina u hrastovim bačvama, u ovom slučaju, bordoškog tipa, zapremnine 225 litara. Quercus umjesto uobičajenog barrique dopao mi se još više. Iz etikete smo saznali ponešto o vinu, ali i o njegovu proizvođaču, skromnu čovjeku s jasnom vizijom. Doživljaj vina savršeno se nastavio pogledom na prekrasnu rubinsko- crvenu boju.

Na nosu razvija voćnost koju prepoznajemo kroz miris šumskih malina. Drvo je ukomponirano u pravoj mjeri, naglašava eleganciju i služi kao potpora. Vino je harmonično, podatno, kompaktno, srednjeg tijela i kako to često znamo reći, vuče na još. Ponovno uzimam butelju u ruke i gledajući etiketu pomislih: “Zaista, sve što je vinar Andrej Schifflin napisao na etiketi upravo je tako. Petit Noir... Quercus...“ Merlot, inače originalno bordoška sorta, nastao je, kao i njegov brat cabernet sauvignon, križanjem cabernet franca i sauvignon blanca. U Istri se jako dobro snašao i udomaćio do te mjere da je postao gotovo autohtona sorta.

Andrej Schifflin spada među mlade vinare, i po dobi, i po stažu. Ljubav prema vinu gaji odavno, no 2003. godine ljubav je buknula i odvela Andreja na stručni studij vinarstva i vinogradarstva u Poreč. Dok on stječe nova saznanja, ljubav raste i formira se vizija, a u tijeku proizvodnje vina u “garažnom stilu”, sazrijeva ideja o ozbiljnijem pristupu te 2009. godine donosi možda najvažniju odluku u svom životu. Napušta Pulu i posao kojim se bavio i odlazi na selo proizvoditi vina prema svojoj zamisli. Hrabro, zaista hrabro i vrijedno pažnje. Danas Andrej Schifflin posjeduje 4500 loza koje obuhvaćaju sorte: malvazija, teran, refošk, merlot i cabernet sauvignon.

Proizvodi iskrena vina, želeći naglasiti obilježja zemlje i karakteristiku sorte, ovisno o kvaliteti godine, odnosno berbe. Kod vina je to tako. Kako Bog da. Svaka je godina priča za sebe, a enolog je taj koji od svake godine pokušava izvući najbolje.

Loze su različite starosti pa na starijima godišnji prinos bude oko jednog kilogram, dok na mlađima prinos raste do tri kilograma. U prosjeku, možemo reći da je prinos po trsu oko dva do dva i pol kilograma. Došlo je i vrijeme da posjetim Andreja u njegovu podrumu. Došavši do Pazina, krenuli smo put Tinjana, pa skrenuli u selo Brečevići. Tamo nas je dočekao dobro raspoloženi Andrej Schifflin. Proizvodnja počinje u spremnicima od nehrđajućeg čelika, gdje se odvija maceracija, vrenje i malolaktika, a potom se vino pretače u drvene bačve u kojima počinje odležavanje.
Želja je Andreja Schifflina da dobije harmonično, elegantno vino pa se odlučio na školovanje vina po metodi sur lie ili batonnage, odnosno, odležavanje na kvascima. Naime, stanice kvasca koje su zaslužne za fermentaciju po obavljenom poslu odumiru. Međutim, nakon odumiranja, one i dalje sadrže oko 70% ukupnog izvornog aromatskog spektra, što bi nazvali bouquet. Enološkim postupkom miješanja vina s finim talogom odumrlih stanica kvasca utječemo na harmoničnost vina. To se mješanje može obaviti i štapom; odakle i naziv batonnage.

Andrej također razvija ideju o dvije kupaže koje ga posebno zanimaju. Obzirom na sorte, jedna od kupaža svakako je bordoška – cabernet sauvignon i merlot. Druga mi se čini posebno zanimljiva, a probavši Andrejev Refošk 2010., vjerujem da će biti iznenađenje: teran i refošk. Obišavši podrum i kušavši vina iz bačava, smjestili smo se u konobi kraj kamina. Vatra, razdragani domaćin, životne teme i noć koja se polako spuštala, tvorili su predivnu, motivirajuću atmosferu. Jedini propust u svemu sam napravio sâm - nisam ponio gitaru... Ispravit ću to idući put, nadam se, uskoro. Uz domaće delicije, družili smo se i isprobavali vina do kasno u noć...